Obilježavanjem Dana sjećanja na Holokaust u Vili Antonio poslušali smo potresnu ispovijest gospodina Olega Mandića, koja nam je dala uvid u tužnu svakodnevicu nekadašnjeg zloglasnog logora Auschwitza u kojemu su rijeke ljudi bile uskraćene na temeljno ljudsko pravo – pravo na život.

Početkom 1940. godine nacistička Njemačka sagradila je niz koncentracijskih logora za istrebljivanje ljudi. U logoru u kojem je ubijeno više od milijun ljudi, bio je i gospodin Mandić.

Slušajući njegovu priču, svaka je rečenica s mog gledišta bila nezamisliva, možda zato što sam navikla na lijep život. No, bilo mi je jasno da slušam dio prošlosti koju je proživio gospodin Mandić kao jedanaestogodišnji dječak.

Tišina u dvorani nakon što smo pogledali film o životu u logoru, glas prisutnoga logoraša i odgovaranja na naša pitanja potaknuli su me na razmišljanje o diskriminaciji i mržnji.

Danas smo svjedoci mnogih događaja u svijetu, smatram da je pričanje i slušanje takvih životnih priča neophodno te se nadam da se takve katastrofe neće ponoviti jer je svaki život jednako vrijedan i nikome ne smije biti uskraćen.

                                                                                               Neva Babić, 1.a

- foto galerija